| |
ULOGA JEDNJAKA
Jednjak (esophagus) je šupalj mišićni organ koji se pruža od ždrela do želuca. On transportuje hranu i tečnost iz usne duplje do želuca.Jednjak se pruža kroz vrat, grudnu i trbušnu duplju. Hrana i tečnost aktom gutanja, u vidu formiranih zalogaja, dospevaju u jednjak i iniciraju funkciju ezofagusa. Jednjak pomera zalogaj pomoću mišića koji se nalaze u njegovom zidu. Čvršći i veći zalogaji hrane izazivaju jače kontrakcije ovih mišića. Brzina kretanja zalogaja kroz ždrelo kod pasa je 75 do 100 cm/sec dok je kod mačaka znatno sporija i iznosi 1 do 2 cm/sec.
Klinički znaci
Detaljan razgovor sa vlasnikom obolele životinje veterinaru daje smernice i osnove za postavljanje sumnje da je u pitanju neko od oboljenja jednjaka. Vraćanje konzumirane hrane (regurgitacija) je primarni znak oboljenja jednjaka. Sadržaj hrane koja se vraća iz jednjaka varira i može da sadrži nesvarenu hranu, tećnost i pljuvaćku. Regurgitacija se može javiti u razlićitim vremenskim intervalima po obroku : dešava se da odmah po obroku dođe do vraćanja hrane, ali se dešava da se hrana vrati i nekoliko sati po obroku. Često je teŠko razlučiti da li je u pitanju povraćanje ili vraćanje hrane, čak i ako vlasnik posmatra životinju u trenutku kada hranu izbacuje. Vraćanje hrane je potrebno prepoznati i razlučiti od kašlja, problema sa gutanjem i, povraćanja. Znaci koji pored regurgitacije prate oboljenja jednjaka su izrazito balavljenje, mršavost i slabost životinje i problemi sa gutanjem. Životinja pruža vrat i guta na prazno.
Dijagnoza
Fizički pregled životinje retko pomaže u postavljanju dijagnoze. Da bi se eliminisale različite diferencijalne dijagnoze, potrebno je pregledati usnu duplju, ždrelo, vratnu regiju i izvršiti sve preglede koji se vrše pri rutinskom pregledu životinje. Biohemijske analize krvi je potrebno uraditi jer je na osnovu njihovih rezultata moguće eliminisati sumnje na neke od sistemskih i metaboličkih bolesti. Rentgenološki pregled je obavezno izvršiti kod svih pasa i mačaka kod kojih se posumnja na neko od oboljenja jednjaka. Postojanje nekih od mogućih sranih tela kao i gas je moguće videti na snimku načinjenim nativnom rentgenografijom. Kontrastna rentgenografija često daje veterinaru informacije koje su presudne za tačnu dijagnozu. Endoskopija je koristan i važan metod u dijagnostici oboljenja jednjaka..
Bolesti jednjaka mogu da se podele u tri bitne kategorije : poremećaji u motilitetu ( pokretima ) jednjaka, obstruktivni poremećaji, i zapaljivi procesi na jednjaku. U najćešća oboljenja spadaju poremećaji u motilitetu. Najvažniji poremećaj motiliteta jednjaka je megaesophagus. Megaesophagus je oboljenje koje se karakteriše smanjenjem peristaltičkih pokreta muskulature jednjaka i proširenjem lumena jednjaka. Megaesophagus se kod mačaka vrlo retko sreće. Opstruktivni poremećaji koji se najčešće sreću u medicini malih životinja su opstukcije jednjaka stranim telima, opstukcije jednjaka tumorima, ožiljci i anomalija vaskularnog prstena. Najaćešća zapaljenska i degenerativna oboljenja jednjaka su : esophagitis-i ( zapaljenje jednjaka ), diverticulum jednjaka ( jednostrano vrećasto proširenje jednjaka ), gastroesophagialni reflux ( vraćanje sadržaja želuca u jednjak ) i hiatus hernija. O svim navedenim oboljenjima biće reći u narednim brojevima " Zova ".
dipl.vet.spec. Nikoleta Kostić dr sci vet. Slobodan Novak
gore
| |